text
stringlengths
0
567k
postoje i mentalni, emocionalni - duševni - položaji zvani stavovi ili duhovne-stvari koje dolaze sa i prate sublimaciju svih prethodnih koraka - i također se zovu " asanama ", položajima, stavovima ( statičkim ili dinamičkim ).
tako ih i zovemo: stavovi i uvjerenja - i oni nadaleko nadilaze i takozvano " kundalini-iskustvo ".
vrlo brzo i za kratko vrijeme neće više biti " kundalini-potičućih " tjelesnih, fizičkih pokreta; oni se istope i prestanu, ti poticaji i potreba za njima.
ako vam se sviđa, nastavite, ako ne... što god.
umjerena tjelesna vježba bilo koje vrste je svakako dobra za vaše zdravlje i opću dobrobit.
ili za jednostavno socijaliziranje.
niti jedna količina namjernog istezanja bez kundalini već prisutne i komešajuće tamo ne može i neće nikad probuditi istu, ako ona već nije u fazi buđenja. ( pazite ovdje, jer za to buđenje - pri kasnijim stupnjevima vaših hatha-yoga treninga, " najbolje učenike " mogu pozvati ili ih posjetiti osobno neki swamiji ili gu...
bilo koje kretnje nesublimirane, neoplemenjene kundalini su krajnje ugodne i izazivaju zadovoljstvo...
ali pazite, sve to ima cijenu...
pogađate tko će biti platiša iste.... )
nisu hatha-yoga asane odgovorne za eventualno buđenje kundalini.
baš kao niti bilo koje druge kretnje tijela.
drugim stvarima treba pripisati zasluge kad i ako do buđenja ili komešanja ovdje dođe.
kundalini baš briga kako vi želite disati.
kad se probudi, on će vas potaknuti, navesti - blago, ali neodoljivo - da dišete upravo onako kako on želi da vi dišete u svakom datom momentu.
i to će učiniti sam, bez vaše pomoći, ili čak upita.
isto vrijedi za mukotrpna čišćenja npr. vaših nosnica.
ako vam se sviđa ( što blago sumnjam ) - činite to. ( najvjerojatnije ćete završiti s bolovima u uhu kad budete morali puhati svoje nosove, a opet, vaša stvar i vaš izbor. ) ali, molim vas lijepo, nemojte te stvari prozivati nekim velikim duhovnim praksama ili pomoćima.
jer one to nisu!
jedan od plodova ili rezultata nekih pranayamičkih vježbi ( onih najjednostavnijih, poput brojanja daha i izdaha u vašem prirodnom ritmu na primjer ) je ili može biti otvaranje jednog takozvanog " srednjeg ili središnjeg kanala " koji se može locirati negdje u korijenu nosa, malko iza i unutar glave.
tamo se može čuti malecni zvuk ( unutarnji zvuk, ali je stvaran ), zvuk nalik pucketu u samom trenutku njegovog " otvaranja " i može se odmah uočiti razlika u kvaliteti disanja.
to je ono što se može osjetiti ( tijelom, čulima, osjetima ), dok na razini mentalne svjesnosti " kapije ništenja " bivaju otvorene.
hoće li netko ući ili neće, drugi je par opanaka.
može li i hoće li što drugo ući od one strane kroz njih - također je treći par rukavica.
sjetite se, vjerojatno vam je najteže pala četvrta sekcija.
tamo je i odgovor kuda usmjeriti mentalna nastojanja.
sublimacija šankalpe je prioritet!
čak i ako ste se zatekli usred najkatastrofalnijeg kundalini iskustva - zaboravite sve i natrag na šankalpu.
morate moći biti centrirani s povjerenjem i vjerni u srcu.
i stajati tamo... čak i usred vjetrometine.
sad, ako postoji išta što bi se s moje strane moglo preporučiti ili savjetovati na temu vježbi disanja to bi bilo ovo: nekoliko minuta ( koliko svak može uložiti ) dnevno - jednostavno pustite sve ostalo i posvetite pažnju zvuku i osjećaju i ritmu svog disanja.
i nikad ne zaboravite da je disanje - fiziološka stvar.
ništa ovdje napisano nije ništa drugo do ono uočeno u mom vlastitom iskustvu s najraznoraznijim doživljenim stvarima.
ako se tu i tamo ne možete oteti dojmu grubosti u nekim izjavama dojmu tjeranja nekakvih mahova ili pak neočekivanih obrata - isti su tamo, ako su uopće tamo, samo zato što je tako malo u dostupnim materijalima, bilo knjigama bilo videima različitih - često i samoprozvanih kompetentnih - autora ili općih " autoriteta "...
ni na koji način i nikako ne tvrdim niti si prisvajam doživljavanje svega što je dostupno čovjeku.
u onom što mi jest iskustveno i doživljajno došlo - toliko toga tamo vani se pokazalo ne samo potpuno beskorisnim, već i štetnim, praveći i stavljajući nepotrebne prepreke i teškoće na put.
postoji puno nesvjesnih deceptivnih dezinformacija tamo vani, puno previše.
osobno, i ne ometa me sve to baš nešto osobito jer jedino do čega mi jest stalo i u čemu nastojim maksimalno je imati povjerenja i okrenuti se za put njemu.
i to je jedino što je bilo potrebno.
čak i usred sve te silne konfuzije i vjetrometine na kojoj se intelekt, emocije, čula... cijela duša našla.
na kraju krajeva, svo ovo " neobrano grožđe " me i jest bilo zateklo s neba pa u rebra.
jednog lijepog i sunčanog, normalnog, sasvim običnog ljetnog dana - odjednom: bum-tras.
auuuu, ajme i avaj meni!
ali bogu hvala.
postoje ( mnogi prave ) tri seta ili dijela u nama " tjelesno " ili " prostorno ": a ) ispod ošita, b ) područje između ošita ( dijafragme ) i kosti zvane clavicula te c ) iznad clavicule ( vrat-i-glava ).
neka istočnjačka učenja ta područja opisuju ovako: a ) sjedište vatre ( hindu: kunda ) - biblijski korespondira i vatri i zvijezdi, to je " ognjište " oltara; taj oltar je onaj vanjskog dvora - danog narodima da gaze po njemu jedan period vremena i u ivanovoj viziji nije mjeren )
b ) sjedište svjetlosti ( hindu izraz ovdje je " sunce " ) - ljubav i razumijevanje ( vjere, povjerenja, uzdanja, shvaćanja... ) - svetinja nad svetinjama - unutarnji sanktum - gdje zavjetni kovčeg stoji sa milosnim sjedištem
c ) sjedište konekcije, izbora, metanoie ( hindu: mjesto mjeseca, soma-nektara, zrnca, kaplje, sjemenje besmrtnosti neka su od imena pridana mu; malo je toga rečeno u hindu mitologiji pored priča i mitova o " uzburkavanju oceana " gdje zmijolika bića biraju i odlučuju ukrasti " božanskost " u vidu nektara božanskog nap...
on će mu stati na glavu... da ne kažemo: doći će ga glave. ) - ovo je unutarnji hram ili sveto mjesto
postoji ta neka kao prazna posuda u nama.
ona je kao " dio tijela ", našeg bića.
budući je prazna i nema oblika niti forme - ona je kao da nije, a opet jeste ( ne kao potencijal, već kao nešto što znate da će se zbiti i samo se iščekuje taj događaj, kao kad gledate i čekate da vam se završi gradnja kuće... ).
ta prazna posuda treba biti nečim ispunjena i to nešto je šakti, moć manifestacije.
kunda znači " posuda u kojoj će se zapaliti vatra ", ona je poput kamina u kojemu još ništa nije potpaljeno.
ali može biti, na kraju krajeva - to je i svrha kamina.
i kad ima za to " osnova " - bit će.
tako, kada šakti dođe nastaniti se u toj posudi koju zovu kunda, ona sama dobiva ime " kundalini šakti ".
ili jednostavno kundalini.
do tada - kundalini nije ništa i ne postoji.
zaboravite igre riječi i filozofske sofistrije, najbolje će biti...
kundalini je " sirova " šakti - kada dođe, kad se nastani - unutar te naše male posudice.
kaminčić u kojemu je zapaljena vatrica.
a kao što svi znamo - postoji nekolicina lako razlučivih tipova vatre.
malena logorska vatrica...
ne želimo požar!
samo onaj malecni plamen u kaminu...
rečeno je " sirova " kako bi se razlikovala od svoje " oplemenjene " varijacije.
oplemenjena, sublimirana kundalini se može opisati kao kuglice ili kaplje onoga što se naziva " soma " - " nektar besmrtnosti " - kada ju brahma-nadi popije ( da opet upotrijebimo hindu terminologiju ).
u bilo kojem drugom slučaju, ona je - sirova.
na neki način, obje su isto, i nisu isto.
šakti je poput rijeke, jezera, poplave.
kada se ulijeva u našu malu posudicu ( kundu ) - ulijeva se u tri ( 0 ) " posude ": tradicionalno ( hindu ) one su vatrena-posuda, sunčeva-posuda i mjesečeva-posuda.
um, duh i dah... ( ili duša, božji duh i ljudski duh ili osjet, duh i duša ili neke desete terminologije - ovisno već čije elaboracije se uzmu u obzir u datom kontekstu... ).
i onda, kada se " probudi " ili ulije u ili zaplamsa u sve tri istovremeno - onda je to, kako kažu, potpuno " buđenje kundalini ".
prije toga, može se dogoditi da se migolji ili komeša malko, može " prsnuti " ili se " probuditi " u bilo kojoj od njih i u bilo kojoj od njene tri glavne forme ( ima i četvrta ).
tri forme su blaženstvo, plamen, mir ( ali tehnički, to nisu forme kundalini, već šakti; kundalini ( opet tehnički ) bivajući samo dio koji zaplamsa u " kundi ".
ja ih tako zovem, gornja tri naziva za forme.
neki bi mogli uskočiti i ustvrditi da bi se forma koju zovem mir mogla prozvati praznošću ili ništavilom, prazninom.
ne mogu ju tako prozvati - jer je ona sve osim prazna.
nije ona prazna ( ni od čega ), ona nije prazna - ona je puna sebe same.
a opet prazni, ispražnjava... poništava sve različito od nje same: izvodi na vidjelo i ništi sve što tu ne pripada i zauzima svoje mjesto sama.
kažem " naša " mala posudica jer je povezana s nama na nekom nivou ( iako ima svoj utjecaj na sve njih ).
rečeno znači tek ovo: postala je manifestirana.
ali mi pitamo " šta? ", šta je postalo manifestirano?
ono što je i prorečeno: zar ne znate da ste vi - hram božji?
načinjen bez ruku.
ono što bilo koji hram mora imati da bi uopće bio " hram " jeste nekakav oltar.
i tu pod oltarom: planuo je plam, život se manifestirao, prinos je donešen i konzumiran, svrhe su ispunjene.
i svijećnjaci su također tamo...
i jedan koji hoda među njima.
otkuda dođe kad kažemo da se " kundalini probudila "?
kažu: iz drijemeža.
nije se uopće nit doimalo nit osjećalo kao da se nešto " probudilo ", već kao da je nešto bivalo uliveno.
ako postoji " izvor ( iš ) na domena toga što nazivamo " kundalini-energijom "", tada je, reklo bi se, kunda " lokacija ", mjesto kroz koje energija ulazi u nas.
i to mjesto se osjeća " ispod pupka ".
samo, da li je to baš tako?
tri su mjesta i jedno od njih je ta " niža " kunda-posuda.
osjeća se njegovo punjenje energijom, moćju, šakti - koja biva manifestirana.
svjesnost ostaje isključivo u području glave, jednako kao i " pipa, slavina " šakti.
" svjesnost " možda ovdje i nije prava riječ, s obzirom da moć dolazi kroz ( specifično ) područje u glavi, ali se osjeća i shvaća kao ( sirova ) " kundalini " ispod pupka, i " otvaranje " se može osjetiti u glavi u tom času.